Zabranjena prodaja alkohola osobama mlađim od 18 godina.
Jeste li stariji od 18 godina?
PODSJEĆAMO VAS DA ALKOHOL KONZUMIRATE ODGOVORNO I UMJERENO
Jeste li stariji od 18 godina?
PODSJEĆAMO VAS DA ALKOHOL KONZUMIRATE ODGOVORNO I UMJERENO
Gin je destilirano alkoholno piće koje svoj prevladavajući okus dobiva iz borovice – bobica kleke (Juniperus communis).
Glavna aroma gina je borovica (juniper na engleskom, jenever na nizozemskom, ginepro na talijanskom), po kojoj gin i dobiva ime. Borovica je plod smreke, lako se prilagođava svim vrstama tla i nadmorskim visinama, pa se tako može pronaći u svim područjima Hrvatske, najčešće u obliku grma ili stabla. Osim što se koristi u proizvodnji gina, od borovice se također pripremaju i posebne vrsta piva u skandinavskim zemljama, vino u Francuskoj, a u Njemačkoj različiti umaci te čak i posebna vrsta octa “Wacholderessig”.
Gin se dobiva destilacijom etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla i maceracijom biljnih dodataka u alkoholu (to su najčešće plodovi, sjemenke, korijenje i kore) a prevladavajuća aroma svakog gina treba biti borovica. Proizvodi se na različite načine iz širokog raspona biljnih sastojaka, što daje brojne različite stilove i brendove gina. Gin se obično aromatizira botaničkim tj. biljnim, začinskim, cvjetnim i voćnim okusima ili često kombinacijom više njih. Jačina alkohola u ginu treba biti najmanje 37,5% ABV (Alcohol by Volume/alkohola u volumenu), a nastanak gina, tj. njegova proizvodnja ovisi i o samoj vrsti gina koji se proizvodi..
Postoje dvije vrste proizvodne tehnologije gina koje su danas izrazito popularne, a to su engleska i nizozemska proizvodnja. Engleski način proizvodnje gina se razlikuje od originalne nizozemske metode, jer se koristi drukčiji alambik, tj. kotao za destilaciju.
Engleski način proizvodnje uključuje korištenje vertikalnih destilacijskih kocki i sekundarne destilacije uz dodatak alkoholne baze i ljekovitog bilja, a nizozemski način (takozvani Genever ili Jenever) uključuje malo tradicionalniji pristup – destilaciju alkohola s ječmom i naknadno starenje u drvenim bačvama.
Od čega se radi gin? Baza svakog gina je borovica, a klasični se sastav gina temelji na bobicama kleke, anđelike, badema, karamele, korijandera i mnogih drugih sastojaka. Postoje ginovi sa 3-4 okusa, a Škotski gin Botanist broji čak 31 sastojak. Hendricks ima okus ruža i krastavaca, Bombay Sapphire East ima arome crnog papra i limunske trave, a Aviation gin sadrži note lavande.
Svaki gin ima poseban, specifičan okus i ne postoje 2 identična gina, što čini ovo piće omiljenim sastojkom koktela brojnim barmena i koktel majstora.
Povijest gina je imala mnogo zaokreta, od borbe protiv bolesti i korištenja gina kao lijeka vojnicima u stranim zemljama, do prijetnje javnom zdravlju i redefiniranja proizvodnje gina inovativnim tehnikama destilacije i kreativnom upotrebom biljnih sredstava.
Gin je nastao kao ljekovita alkoholna pića koju su redovnici i alkemičari proizvodili širom Europe, posebno u južnoj Francuskoj, Flandriji i Nizozemskoj.
Gin je još u srednjem vijeku imao reputaciju da pomaže kod kašlja, reume i artritisa kao i kod bubrežnih problema, vjerojatno zato što je diuretik, a pomaže i kod cirkulacije i izbacuje toksine iz jetre. Postoje teorije da je gin prvi put pripremljen u 12.stoljeću od strane nizozemskih redovnika kao lijek za bubonsku kugu, za što je mala vjerojatnosti da je istina. Ali je zato poznato da su mnogi tijekom epidemije kuge izrađivali vlastite maske u koje se ušivale bobice smreke.
Od samog početka gina u biljnoj medicini i brojnih dobrobiti koje njegovo korištenje donosi, u 18.stoljeću je dobio i pogrdni nadimak – Mother’s ruin (engl. upropastitelj majki) jer je bio jako popularan među ženskom populacijom te se vjerovalo da su zbog njegovog konzumiranja mnoge majke zanemarile i napuštale vlastitu djecu.
Kasnije je na red došao i prvi gin tonik – vjerovalo se da tonik na bazi kinina pomiješan s ginom može koristiti kao preventivni lijek za malariju, i tako je počela povijest gin tonika.
Iako gin mnogi smatraju da potječe iz Engleske, proizvod pod ovim imenom se prvi put počeo proizvoditi u Nizozemskoj početkom 17. stoljeća. Prema nepotvrđenim podacima, neki čak prvi sastav ovog pića pripisuju nizozemskom liječniku i znanstveniku Francisu Syviusu, koji je tražio lijek za bubrege, a poznato je da su smreka i alkohol dobri diuretici. Povijest gina je još uvijek veliki misterij i postoji velik broj priča i legendi o nastanku ovog pića koje je osvojilo svijet.
Koja god prava povijest bila, poznato je da su nizozemski vojnici nosili bočice gina oko struka i nazivali ga “Nizozemska hrabrost” jer su ga imali običaj piti prije velikih bitki. Kako su bili veliki saveznici Britancima, nije trebalo dugo vremena da ga i oni prihvate taj običaj i postanu veliki ljubitelji ovog pića. Međutim, 1689. godine je englesko prijestolje zauzeo nizozemski kralj William III. i zabranio uvoz alkoholnih pića, što je potaklo velik broj lokalnih proizvođača da krenu proizvoditi vlastiti gin.
Ovo je dovelo do tolikog obujma proizvodnje gina da je postao i jeftiniji od piva, zemlja se našla u velikim problemima s alkoholom, a gin je dobio nadimak ‘Opium of the people’ tj. opijum naroda. Kako bi riješila ovaj problem, vlast je 1736. godine uvela “Akt o Ginu” – licenciranje proizvodnje i povećanje poreza na gin. Tada su nastali neki od najvećih proizvođača gina – Booth’s, Tanqueray i Gordon’s. Nakon toga je došla na red i Amerika, gdje je u 20.stoljeću gin postao omiljeno piće u mnogim barovima i jazz klubovima.
Glavne vrste gina su London Gin ili London Dry Gin, Plymouth gin, Old Tom i Genever gin, a razlikuju se načinom proizvodnje, okusom, a neki čak i bojom.
London Dry Gin potječe iz Engleske, ali se proizvodi diljem svijeta. Primjeri najpoznatijih London Dry Ginova su Beefeater, Tanqueray i Bombay Sapphire. Neki proizvođači ove vrste gina ubacuju i svježe kore od limuna ili osušene kore prije destilacije, što im daje lagani, citrusni okus, a dodatak svježeg limuna u martini dodatno ističe biljne arome gina.
Dry u imenu znači da nema dodanih (umjetnih) aroma, arome su sve prirodne iz biljnih vrsta bez dodanih zaslađivača, a slatke note ginu najčešće dolaze od sladića koji se dodaje kao jedan od sastojaka.
Plymouth gin je tehnički stil gina, ali proizvodi ga samo jedna destilerija koja je ujedno među najstarijim zabilježenim destilerijama u Velikoj Britaniji. Popularnost je stekao jer se pronašao u čak 23 recepta u Savoy knjizi koktela Harry Craddocka iz 1930.godine, koja je i dan danas jedna od najcjenjenijih knjiga u svijetu koktela.
Što se okusa tiče, više je suh nego London Dry gin i sadrži veću količinu citrusa, a sadrži i mješavinu sedam biljnih vrsta: smreke, sjeme korijandera (koji dodaje okus kiselosti), suhe kore slatke naranče, kardamom, korijen anđelike i korijen Orris. Plymouth gin je lijepe i masne teksture, koja odlično prianja u martiniju i negroniju jer drži odličan balans gorčine. Zanimljiv sastojak ovog gina je voda koja dolazi iz posebnog Dartmoor rezervoara.
Old Tom je izvorno bio zaslađeni gin koji se proizvodio sredinom 18. stoljeća, a Old Tom je bio ulični naziv za gin. Old Tom je vrlo dobar gin čiji se biljni sastojci destiliraju, a slatkoća u njemu dolazi od veće količine sladića koja je u destilaciji – nema kasnijih dodataka okusu. Bogatijeg je okusa od London Dry gina, zbog čega bolje djeluje u miješanim pićima i koktelima.
Neki proizvođači ovog gina koriste bačve s vinom za odležavanje, pa iz tog razloga poprima boju karamele, ali neki Old Tom ginovi su bistri, kao Hayman. Također, neki koriste i dodane šećere za zaslađivanje, dok se drugi oslanjaju na biljne sastojke kako bi postigli slatkastu aromu.
Genever ili Jenever je izvorni stil gina, koji datira iz Nizozemske iz 16. stoljeća. Osnovna zrna su sladna (kada zrno počne klijati, taj se proces zaustavlja), i aromatizirana smrekom i biljkama, ali manje od ostalih vrsta gina.
Umjesto da koriste neutralni alkohol od žitarica, Geneverovi destileri zapravo stvaraju sladni vinski alkohol, koji je prevladavajući okus gina. Zrna se ostave da fermentiraju negdje oko pet dana, a zatim se pretvaraju u kašu, koja je slična onoj kako se izrađuje viski. Tada se dodaju različite biljke, uključujući smreku, ali razlika ovdje između suhog gina i Genevera je u tome što smreka nije prevladavajući okus. Okusu se često dodaju klinčić, kim, đumbir i muškatni oraščić, rijetko kada se dodaju citrusi i agrumi.
Najpoznatije mix s ginom je dvadesetih godina bio s tonikom, kriškom limuna i ledom, a tako se i danas najčešće pije. 50-tih godina se gin počeo koristiti kao baza za mnoge koktele, među kojima je jedan od najpoznatijih Martini Dry, kombinacija gina s vermutom. Ginu je nakon toga lagano pala popularnost, sve do dolaska brenda Bombay Sapphire, koji je ponovo zaživio gin u koktelima i pokrenuo inovacije u mnogim destilerijama.
Sve herbalne note koje se mogu naći u ginu dolaze do izražaja tek kada se pomiješaju s nekim drugim pićem, što čini gin vrhunskim alkohol za izradu koktela. Evo nekih od najpoznatijih koktela s ginom:
Gin je posljednjih godina među najpopularnijim i najtraženijim alkoholnim pićima, a nerijetko u trgovinama nailazimo na prazne police na mjestima gdje bi se upravo ovo piće trebalo nalaziti. Kako je velika potražnja, i sama ponuda se povećala i brojni proizvođači su počeli proizvoditi ginove s okusom – naranče, kupine, ruže, maline, jagode, pa čak i medenjaka i jaffa keksa! Neki od najpoznatijih ginova s okusom su:
Osim što su vizualno jako privlačni i zanimljivi, pićima i koktelima s ginom se često dodaju začini i sastojci kako bi se dodatno naglasila aroma i specifičnost okusa.
Kako je borovica sastavni dio gina, često se upravo plod borovice dodaje pićima s ginom kako bi se naglasila njegova aroma, a najčešće se začini dodaju upravo gin-tonicu. Drugi najčešći sastojak koji se dodaje je kardamom, a često se dodaju i mnoge vrste citrusa, osobito korice koje sadrže slatka ulja poput naranče, limuna i grejpa. Ljeti su izrazito popularne kriške svježeg krastavca i limunska trava, a popularnost je porasla i voću poput lubenice, jagode i crvene naranče. Neki od najfotogeničnijih dodataka ginu su ružini pupoljci, ružine latice i sušeni cvjetovi hibiskusa, a često se dodaje i rozi papar, sušeni đumbir, zvjezdani anis, ružmarin i cimet.
Osim što je sofisticiranog izgleda i okusa, gin je piće koje podjednako voli muška i ženska populacija. Postoje teorije da su ljudi koji piju gin samopouzdaniji i privlačniji, a neka istraživanja potvrđuju da gin ubrzava metabolizam i pomaže u čišćenju organizma, probavnim smetnjama i kod ublažavanja boli u zglobovima.
Bilo da se poželite izliječiti, okupati ili jednostavno opustiti u čaši gina, pogledajte cijelu ponudu ginova na našem webshopu!